Ti ne trebaš mene… oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala… ostat ću samo jedan nepoznati titraj u tvojoj svijesti… jedan neobično emotivan svijet u tvojim mislima… sjena žene u tvojem sjećanju … koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru…
Pitam se… jesi li razmišljao gdje me zapravo smjestiti…
Nisam bila dovoljno profinjena za tvoj perfektan svijet… nisam bila dovoljno nježna sanjajući snove o ljubavi… dok su se u moje zjene slijevala sva svitanja i sumraci… sve boje,… mirisi i uzdasi…. svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni…. zapleteni u mojoj kosi…
Nježnost… koja se svakog dana za tebe rađala i umirala…. još je prisutna negdje iza sklopljenih vjeđa… jer u tebe vjerujem i danas… a ponekad… sanjam kako me dotičeš blagošću zvjezdanih titraja….
*M.B.*
Noćas… noćas ću biti samo svoja… sentimentalno raspoložena…..
a kad kazaljke na satu ocrtaju slovo „V“… ući ću u svoj kutak sanjara… emotivni kutak gdje osluškujem otkucaje svojeg srca…. prepuštena nekim dragim tonovima instrumentala…. romantičnim i nježnim…. osjećajući kako mi se disanje smiruje….
Voljet ću sebe… baš takvu kakva jesam… u svoj svojoj nesavršenosti… sa svim manama i vrlinama… samo večeras.. umotana u moje bijele plahtice… unutar mojih emocija… života koji stvaram i oblikujem… osluškujući svoje bilo… svoju toplinu…
*M.B.*
Jutrom probuđena . . . . prvu misao upućujem tebi . . . znam da si negdje . . . . ionako na tebe pomislim nekoliko puta u otkucaju srca . . . u treptaju oka . . . . kad bi te barem zagrliti mogla čvrsto . . . . kao onda kad smo se tek naslućivali . . . kad smo se sanjali . . a jedno o drugom ništa ne znali . . . i orosi mi se pogled obješen negdje o zid ove bijele spavaonice . . . jer ti mene ne poznaješ . . . nisi me nikad vidio sretnu i nasmijanu . . . razorenu od uzdaha i emocija . . . te neopisive boli . . .. nisi me nikad' vidio putenu i podatnu, punu strasti i života . . . . . ili pak hladnu i beskompromisnu kad se za svoje mišljenje borim. . . nisi me vidio jutrom probuđenu kao sada, ovaj čas . . . dok se smješkam pogleda obješenog o zid ove bijele spavaonice . . . . ali misao na tebe me ne napušta . . . pomislim na tebe nekoliko puta u otkucaju srca . . . i da te nema . . . . izmislila bih te . . ..
*M.B:*
Ne mogu ja dalje ovako . . . . teško mi je pratiti te . . . naime ti imaš snagu vjetra . .. i tom snagom možeš i oblake pomaknuti . . . dopuštajući mi da sagledam svu punoću praznine kojom odzvanja moj mali svijet . . . . dok istovremeno bojom svojeg glasa činiš me toliko važnom i velikom . . . a onda . . . . . puštaš me da se strovalim i da grcam u glibu neshvaćenih htjenja . . . da te molim i preklinjem . . . da ridam i klečim . . . .
Shvati . . . .
Znam da to nesvjesno činiš, ali ja ne mogu . . . i ne želim dalje ovako . . . već sam bila tamo gdje šapati nestaju u vrisku . . . gdje samo sablasti pružaju ruke da me zagrle . . . jer samo za zagrljajem žudim . . . i trebam miris kože . . . trebam te ispod pokrivača . . . da mi na jastuku šapućeš . . . kosu sa lica pomičeš . . . da me ljubiš i pogledom u pogled uroniš . . .
*M.B.*
Ti znaš što je poljubac . . . onaj duuuugi, topli . . . vlažan poljubac . . . kad se jezici samo ovlaš dodiruju… istražuju, ispituju . . . a usne ma koliko spojene žele biti . . . razdvajaju se . . . prekidamo se nekim nevezanim razgovorom o vremenu . . . neispijenoj kavi . . . izletu . . . da. . . . a sve što želim je . . . ljubiti te onako polako . . . mazno . . . . duuugo puštajući želji da se polako rađa i preplavljuje svaki milimetar tijela . . . usredotočena samo na usne tvoje . . . topli dah . . . i ruku koja mi kosu sa lica pomiče . . . tako si mazan . . . . predan . . . i tako te želim ljubiti . . . neopterećena ostatkom svijeta . . . .
*M.B.*
Dah jednog prošlog vremena
isprepliće se sa sadašnjošću . . .
uvlačeći u mene jedan osjećaj koji ne znam definirati…..
dok ogrnuta starim kaputom pokušavam nestati u tvojim snovima…
poletjeti tvojim mislima . . . želeći biti tvoja čežnja . . . .
tvoje htjenje . . . . sve tvoje…
da budem zauvijek ….
I dok sklapam oči …
pokušavam u njima sačuvati sve neizrečene misli
i svoje snove….
shvaćajući da me zapravo nikada nije niti bilo pored tebe . . .
negdje duboko u sebi zaplakat ću . . .
jer naslućujem mnoge trenutke nesigurnih vriskova za bliskošću . . .
*M.B.*
Ne guši krik poljupcima
Pusti glas
Pusti glas u noć
Neka misle da rađamo se
Neka misle da umiremo
U d a h n i m e
Svu me udahni
Popij
Do dna
Do dna, dna
Zajedno ćemo svući tijela
I smijati ćemo se i plakati
Zajedno
Još samo malo
Još samo malo se drži
Za moje ruke od svijetla
. . . . .
E. Kišević
Na pola puta ka tvojem licu ko' zadnji otkucaj bila u tihoj patnji . . . u jeku bola moja ruka je stala . . . i položila zadnju pjesmu u mjesečeve mijene . . .
A suze nisu mogle da stignu do obraza . . . . do tebe.
Kao da rodih u zraku vrisak. . . . od pritiska praznine. . . . da šutnja me ne ubije da ne ubiju me zbilje.. . . . ranjena, kao mlada srna pobjeći moram u daljine . . . . . jer nježnost trebam . . . . a opet gubim,. . . . i opet me guše sumnje.. . .
*M.B.*
Nitko ne može biti tako sam, tako izgubljen kao žena koja iza sebe ljubav ostavlja….
Ništa više nije isto, ni ljudi, ni ulice, ni nebo, ni sunce,
a u dnu duše šćućurena leži bolna praznina.. . .
Poslije svega sama….
Lutajući bez cilja maštala sam o susretu s tobom, toplom zagrljaju, oproštaju, nadala se da ću u nekim plavim daljinama ponovno pronaći tvoj osmijeh, tvoj pogled, nadala sam se, a nisam ni primijetila da se nada u vremenu gubi.. . . .
I tek što sam pomislila da u ovom lutanju koje životom zovem, za mene nema ni tračka sreće, sivilo mojeg neba obasjao je jedan osmjeh… mnogo drugačiji, ….mnogo topliji od tvojeg.
Stala sam očarana tim pogledom…. Tom pojavom…..
Pružio si svoje ruke i dvije najsjajnije zvijezde spustio u moje oči.
Sad su mnogo ljepše.. Smijao si se….Sjaje…. tako sjaje tvoje oči…. rekao si mi
Kasnije…..mnogo kasnije ….. shvatila sam što je prava ljubav… što znači bezrezervno voljeti, vjerovati, prepustiti se i uživati u životu…. Tako je lijepo biti voljen ….. buditi se pored nekog ….. slušati disanje . . . . dijeliti male sitne radosti koje život čine ljepšim, …
i naprosto voljeti.. . . .
*M.B.*
Pod okriljem noći osamljujemo se ti i ja . . . . grliš me nježno, dok ti šapućem . . . ne daj zori da ubije strast . . . ne daj da odnese u nepovrat svaki uzdah naš . . . . tu želju za sjedinjenjem..
I zato zagrli me rukama noći i u oči zvijezdu padalicu spusti . . . . neka naša strast plamti u noći ovoj . . . dok ljubim te usnama vrelijim od vulkana . . . milujući te toplim dahom čežnje . . . ležimo tako na bokovima, priljubljenih tijela … a svakim novim stiskom užitak raste . . . .
Okrećeš me na leđa . . . gledajući me tako željno . . . dok ti ruke istražuju svaki djelić tijela . . . tako sam vrela . . . znojna. . . . . dok uživam u svakom dodiru . . . ljubiš me tako gladno . . . uzvraćam ti svaki dodir, svaki pokret . . . svaki uzdah koji mi otimaš sa usana . . . .
*M.B.*
Hodam tako s zadanim okvirom…. tamo gdje postoji trag sjećanja… a tama se u praskozorju gubi… gubi… bez tvojeg dodira.. izranja i zaranja… a sve što o tebi znam… to ne dotičem prstima… niti dahom svojim….tek tamo… iza sklopljenih vjeđa pojaviš se… i nestaneš…. kao uzdah koji se iz grudiju vinuo… kao čežnja… jer negdje u djeliću svemira… sanjam toplinu dodira… i postaješ moja titrava iskra… slatki nemir…. dok hodam zadanim okvirom…
*M.B.*
Ukrast ću tvoju sjenku, obuci je na sebe i pokazivati svima. . . .
Bit ćeš moj način odijevanja svega nježnog i tajnovitog. . . .
Pa i onda . . . kad dotraješ, pohabanog, izblijedjelog, neću te sa sebe skidati.. . .
na meni ćeš se raspasti. . . . .
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove djetinje duše. . . .
i da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. . . . .
Na poderanim mjestima zajedno ćemo plakati.. .
Zašivat ću te vjetrom. . . . .
Poslije ću . . . . . znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. . . . . ne znam da li me
shvaćaš . . . . to nije prožimanje.. . . . . to je umivanje tobom. . . .
Ljubav je čišćenje nekim . . . . ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. . tetoviranje maštom. . . . .
Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. . . . ti si moj način toplog.. . . . obući ću te na sebe . . . da se, ovako pokisla, ne prehladim od studeni svog straha. . . . i samoće . . . . .
* nepoznati autor*
Jesi l ikad bio na rubu…… osmijehom naoružan….. nevin optužen……. da li svoje snove šapućeš…….. u nadi da će ih netko čuti…. vjetar odnijeti…… nekom…………. tko će ih čuti…… razumjeti…. život ti vrednijim učiniti…..
Često šapućem svoje snove….. i mogu ti reći da nije loše …… i nebo izgleda tako čarobno….. ako je pogled dovoljno snen…. pa i od uzdaha čežnje…… zna se roditi snaga….. koja ojača dušu…. …. i barem na tren sretna je…………. poljubac mi pošalji sa kapima kiše……. i spusti na usne moje….upit ću ih znajući da je tvoj………. i po vjetru mi pozdrav šalji………… neka se poigra mojom kosom………. znat ću da je to dodir tvoj…………
* M.B. *
Ne znam….
do kada ću moći podnijeti
tako usputno trebanje…
Moja potreba za davanjem uvijek je bila….
snažna……….
snažnija od samog čina primanja
ne želim ja vidjeti svoje snove
negdje……….
na rasprodaji tvojih snova
ili
procvjetale u proljetnoj močvari
pod cvjetovima lopoča
kako se pretapaju u nešto drugo
Ne znam…..
možeš li ti podnijeti toliko pažnje
Nakon stoljeća nepažnje
pitajući se neprestano….
treba li ti uopće
jer Ti……….
* * * * *
*M.B.*
Što zapravo želim
ne znam uvijek…
kako je ironično ne znati….
a opet….nečem se nadati ..
Kad tražim nešto…..
kad ti nešto tražiš
kojim imenom to nazivaš
traganje….
ili nadanje možda,
Zavaravam li se čekanjem dugim…
stojeći uz zamagljen prozor
pogleda uprtog u daljinu
kojoj bi tako htjeli….
Gubiš li se u tom pogledu
lomi li se tvoje srce od čekanja
i nadanja…
Reci mi….
što želiš
kazat ću ti što želim
i ne sakrivaj pogled,
od mene još i možeš
ali od sebe ne,….
ne možeš pobjeći
jer nestat ćeš
izgubit ćeš nas . . .
*M.B.*
Predvečerje se lagano privlači ponad mora….
donoseći sa sobom prve bljeskove noći punog mjesec….
dok mi tijelo drhti na povjetarcu….
svoje misli pokušavam sakriti u neku drugu dimenziju…..
rastače me želja iznutra…
dok me valovi nerazumnog ludila zapljuskuju čineći od tijela tamnicu ….
u kojoj trajem…. dok naoko mirno sjedim zavaljena u naslonjač…..
spuštenih kapaka….iza kojeg sakrivam kovitlac želja…..strast….
koje budeš svjestan samo po laganom povlačenju prstiju preko usana…
…..prema vratu….po otkucaju bila….laganom treptaju….
u kojem naslućuješ moju podatnost….predanost….
želju da zagospodariš mnome…..ćutiš li taj nemir u sebi……..
ne, nemoj zastati….nećemo se izgubiti….ili možda….na tren…
zaploviti prema beskraju…
zajedno….
sjedinjeni u želji da smiriš mi uzdah….
oslobodiš tijelo drhtaja…
*M.B. *
U trenutku kao ovaj, kad društvo mi prave, samo moje misli, pokušavam se uspeti na planinu istine, do samoga vrha, i potražiti odgovore……..odgovore na pitanja, koja me već dugo razapinju, negdje duboko potiskivana …..
Kako da moje snove pretvorim u stvarnost, ikojim pravcem da krenem sad …..sad kad više ne nalazim puta, kad vrtim se u krug…. kad naprijed ne vidim više…a želim tako male, obične, jednostavne i svakodnevne stvari, koje život čine ljepšim i ugodnijim.
Željela bih prepoznati moja nadanja ….. moje snove u nečijim riječima , ili možda mislima, i polako otkrivati one niti…. nevidljive a tako stvarne koje spajaju svijet mojih snova sa likom čovjeka….. nepoznatog…. a opet tako odnekud stvarnog….
I …..da li bi to ljubav bila… ne znam….ne možemo svjesno tražiti ljubav… taj osjećaj je čarolija… koja dođe tiho… nezvana….. sama…. bez poziva… rađa se u djeliću sekunde…..sa jednim treptajem oka… jednim trenutkom ulovljenim u vremenu…..kad duša nam od sreće zatreperi kao list vjetrom nošen… u tom saznanju i pripadanju nekom…toj spoznaji da nismo sami….
* M.B. *
Otetim uzdahom iz grudiju ugasim svijeću na stolu . . . tonući u svoj crno bijeli svijet . . . prepun misli na tebe i jedan izgubljen dan . . .
Putem do postelje svlačim rublje ostavljajući za sobom trag . . kao da ćeš ga pratiti . . . mada znam. . . nema mi spasa bez dodira . . . još te posvuda ima . . . jer svatko tko odlazi ostavi trag . . a tvoji su po mome tijelu razmazani . . . u svakom uzdahu . . . na usnama . . .
*M.B.*
Nekoliko kapi Jasmin Noir – Bvulgari .. bit će sve što ću na sebe staviti . . . iza uha.. na ono mjesto . . . gdje se linija spušta prema vratu . . . . jer znam koliko te to izluđuje… Privući ću te snagom svoje želje . . . . predana dušom i tijelom jer drugačije pored tebe i ne mogu . . . bezobrazno ćemo uživati u svakom dodiru. . . pogledu . . toplini i stapanju tijela . . . Jer taaaako želim ljubiti usne tvoje . . . osjetiti jezik tvoj u svojim ustima . . o da. . . . toplinu i vlažnost usana tvojih . . . koje znaju dodirivati na tako ludi željni način . . probuditi svaki djelić mene kovitlacem strasti i požude . . . isprepletenih tijela od čežnje lude i čekanja predugog . . . Šapućeš mi . . . opusti se . . . . postojimo ovdje i sada . . . samo nas dvoje i naša tijela koja cijede noć . . . nasićujući se dok te osjećam tako gipkog i spremnog na predavanje . . izluđuješ me dodirom . . . osjećaš li moju težinu . . . osjećam tvoje čvrsto uzbuđenje koje tako željno iščekuje svaki pokret moj . . . dozvoli da se krećem po tebi . . . . . i mirujem istovremeno . . raspuštene kose . . . puštajući da se moja toplina i vlažnost razlijevaju po tebi…. utažujući svoju glad . . . pohlepno i sebično te uzimam… tako da osjetiš . . . i znaš koliko gorim i koliko je vruća moja želja za tobom iznutra . . . zarobit ću ti dlanove iznad uzglavlja, dopuštajući da se igraš mojim grudima . . . da me izludiš do kraja . . . iscjeđujući uzajamno i zadnji atom snage i želje naše . . .
* M.B.*
Ljubite se . . . . i volite . . . . svaki Dan . . . bilo Valentinovo ili ne . . . . . :))))))))))))))))))
Priznaj…
voliš kad se tvoje i moje tijelo stope u jedno…
kad između nas ništa ne stoji…
doli tople i vlažne kože koja miriše na želju….
samo zatvori oči….
i pusti me u svoje snove…
primi me onako…. čvrsto i zarobit ću te pohotno…
i sve što želim je…. da mi dozvoliš da na tebe prenesem težinu svoju….
da se po tebi krećem svojim pokretima…
da mirujem svojim uzdasima… raspuštene kose….i razasute želje za tvojim preponama …
bez uzmaka… pohlepno te uzimam i dozvoljavam da me uzimaš….
strasno i grubo… nježno i pohotno….. istovremeno…
Osjećaš li kako gorim iznutra….kako tvoje uzbuđenje želi svaki pokret moj…
dok te osjećam u sebi…. gipkog i pokretljivog…..spremno me dočekuješ i primaš…
primaš moj vlažnost… tražeći još…
i zato…
ukradi me večeras mašti mojoj….i smjesti u postelju svoju….
uživaj u meni…. i daj da u tebi uživam….
a maštu nam u stvarnost pretvori… i svaku misao… koja sada caruje…
dodirujući tijela naša…
*M.B.*