subota, siječanj 28, 2012
četvrtak, siječanj 26, 2012
subota, siječanj 21, 2012
Na moje rame prisloni čelo
kaplje umora ljubavlju da sušim
okom da oku stijene srušim
strahove i sumnje klesane dugo . . .
Nasloni dušu na vene moje
oduška traže lutanja česta
sa tuđih puteva prašina pita
znamo li kako je blizu cesta
života naših
Svako danas nek' vječnošću diše
jutrima mojim svoja sutra budi
i dok nam noć spokojem miriše
nemir moj privij na svoje grudi
i čuvaj me
petak, siječanj 13, 2012
Uvijek sam bila drugačija, nekako se nisam uklapala u svijet oko mene, moje frendice razglabale bi o dečkima, maštale … zaljubljivale se, patile i letjele na krilima vjetra, nošene iluzijama i sanjama.Međutim, ja sam svoj svijet i svoju prazninu u glavi ispunjavala knjigama, razmišljanjem o svijetu, promatranjem prirode, promatranjem odnosa među ljudima. Prazninu u duši punila sam glazbom, pisanjem poezije, poneke pričice, dugim šetnjama u predvečerje. Već tada sam znala da ne smijem pristajati na polovična rješenja, tražila sam „ono nešto“, nekog tko će me ispuniti, svaki djelić, svaki atom mene same, inaće to neće biti to, neće potrajati, neće biti zauvijek.
To je moje shvaćanje i poimanje……….
Potrebno mi je da dišem punim plućima, da uvijek, ma koliko nekom pripadala imam osjećaj slobode, nesputanosti i slobodu izbora.
Biti ono što želim biti, a ne ono što je društvo propisalo da trebaš biti. Obrazac po kojem svi trebamo postupati sa svojim životima.
Udati se za jednog muškarca. Ljubiti ga, prati mu veš, kuhati, imati potomke.
Da, mnoge žene to ispunjava.
I mene je ispunilo, ali ne do kraja, ostala je jedna praznina koja time nije mogla biti ispunjena.
Svoje praznine ispunjavam onako kako ja to želim. Na meni svojstven način,
obožavam pisanje, toliko duboko osjećam ritam glazbe, volim šetati, slušati lišće kako šapuće visoko u krošnjama, volim promatrati ljude dok prolaze gradom i pogledavaju se u izloge, djecu koja prkose roditeljima za ovo i ono, starce kako po parkovima golubove hrane, mlade parove kako se ljube u usta nasmijana.
Osluškujete li ikad govor rijeke, njen šum, ritam kojim žubori koritom………
Pogledate li ikada pozornije beskućnike dok sabiru svaku bocu ne bi li zaradili koju kunu.
Primjećujete li žene srednjih godina kako besciljno šeću gradom lijevom i desnom stranom ulice, tražeći tko zna što………..
Gledaju li vas tipovi koji satima sjede uz jednu kavu, pogleda uprtog u daljinu preko otvorene dnevne štampe………..
Koliko života……..
Ili praznine ?!!!
Ovisi
Da li je čaša polu prazna ili polu puna . . .
ponedjeljak, siječanj 9, 2012
U svakom novom susretu tražit ću iskru prepoznavanja u tvom pogledu
mrvu nade da se ništa promijenilo nije
i da ovo postojanje naše je…
hrabrost i ludost istovremeno pokreću me, dok razum daje neobjašnjivu sigurnost!
A osjetila?
A ljubav ?
Bojim se plete li se u laži, puna skrivenih namjera
mada dodir usana govori o žeđi, o tuzi i beskrajnoj potrebi za trenutnim spokojem
ruke se same kreću, mole, zapovijedaju, otimaju, traže oslonac,
Pod tvojim sam rukama sve ono što moje želje mogu biti
jer ovu zamrlu i mirnu ženu
pretvaraš u putenu, predanu i ljubavnim zanosom zigranu
a bezlična osoba koja radi i hoda ulicama ovog sivog grada
ispod tvojih dodira i prstiju postaje hrabra „Mesalina“,
ogrnuta velovima koji se ne razotkrivaju
a moj zanos tobom, zavodi me i izluđuje
dajući neku drugu dimenziju našem ponovnom susretu
Jer tamo gore ili dolje, ne postoji ništa drugo
osim ritma spirale strasti tankih niti trenutnog predavanja
nedjelja, siječanj 8, 2012
Lutam tako ….
često
sa fotoaparatom u ruci
fotografiram oblake , poneki kamen, cvijet, cestu, drvo ili list
čuvam ih tako od promjena, zaledim u vremenu
i poziraju mi nijemi, samo meni prepoznatljivog osmijeha
Hm, da….
i sa tobom bih željela šetati nekim ulicama nepoznatog imena, malim trgovima
ili pak proplancima
sakupljati listove, da i njih u koricama neke knjige sačuvam
lutati gradovima gledajući izloge, tražeći kovanicu za prosjaka
ljubiti se u haustorima i onda tako nasmijani, rukom u ruci dalje šetati….
I tako u toj šetnji želim i tebe fotografirati
ali uvijek se iznova pitam . . . koje su boje tvoji dodiri,
da
njih ne mogu fotografirati….
četvrtak, siječanj 5, 2012
Za čim žudiš i za čim čezneš? Voljela bih da znam?
Da li je tvoja duša dotaknula dno tuge i da li su te razočarenja na koljena spuštala?
Sklanjaš li se u svoj svijet od poraza novih?
Možeš li dostojan povjerenja biti? Vidjeti ljepotu čak i ako nije lijepa svaki dan?
Što je to što te drži iznutra, u trenucima kada se sve ostalo ruši, voljela bih da znam?
I možeš li biti sam… sam sa sobom i voliš li društvo u kojem se nađeš u trenucima praznine?
O čemu razmišljaš dok grliš jastuk svoj, pričaš li stihove, onako samo za sebe, u želji da ih netko drugi čuje i brojiš li zvijezde jer netko u iste te zvijezde gleda.?
Osluškuješ li kišu dok nemilice pada i što ti mislima tada plovi?
Voliš li odsjaj vatre i njene sjene dok plešu po sobi?
Piješ li crno vino, nazdravljajući sebi….. možda još nekom?
Bojiš li se vremena koje ne čeka, žališ li što mladost prolazi?
Razmišljaš li o postupcima svojim . . . žališ li zbog odluka?.... dok u ogledalu primjećuješ prve bore?
Ljubav da li ti je sveta i da li bi zbog nje na kraj svijeta?.... tražeći oči koje će se sa pogledom tvojim stopiti u jedno?.... da nikad više ne bude daljina između duše tvoje i duše njene….
Ima jedan svijet gdje živjet' bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela . . . Zorica Kondža
utorak, siječanj 3, 2012
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
Uloviš li se kako osluškuješ tišinu i otkucaje svojeg srca, misleći pritom na mene obasjanu mjesečinom . . .
I grliš li me barem u svojoj samoći pitajući se gdje sam . . . jer dobro znaš da ću svoja lutanja smiriti jedino pod tvojom kožom,
Bojiš li se osjetiti u meni toliko nedorečenih, nikad izrečenih misli koje samo tebi mogu pripadati, pripadati kao što kap pripada svojoj kiši . . .
A Ti . . .
pokrenuo si kotač u vremenu nadanja ili tek slutnje,
prigrlivši na svoje grudi sva moja traganja i želju za toplim dlanovima,
pa se u mojoj želji zrcališ . . .
ponedjeljak, prosinac 26, 2011
Tiho osvajaš prostor oko mene, svojim mirnim prisustvom,
žedne duše i gladnoga tijela prezasićenog snagom.
Gledam te polu spuštenih kapaka ne pokazujući želju, dok tvoju itekako osjećam,
naprosto je u zraku.
Volim tvoj način zavođenja, divlji i nježan istovremeno.
„Lijepa si ... „ iznova mi govoriš, usred nevezane verbalne komunikacije oslobađaš grč želje koji se osjeća u zraku, posipaš moje skrivene uzdahe i potisnute drhtaje iznikle iz nježnih obrisa daha, u oslobađajućem kretanju i želji….
Dodiruješ mi usne tek jagodicama prstiju, prateći njihovu putanju, da pročitam iz tog dodira tvoje sakrivene i potisnute želje kako bi ti se predala opuštajući bedra tek jednim pokretom.
Oslobodi mi tijelo želje za dopadanjem i zavođenjem, ljubeći ga prstima, kao da je jedino u postojanju, zaboravit ću htjeti imati te i postat ću uzburkano more oslobođena nepotrebnih pitanja.
Gorjet ću kao vatra stihijski, pretvarajući isprepleteno kretnje u drhtaj, naslućujući početak kraja
i predajom ću te zavesti….
petak, prosinac 23, 2011
nedjelja, prosinac 18, 2011
subota, prosinac 17, 2011
Otišao si tako iznenada i tako tiho,
kao što si uostalom i došao
no…ja ne pišem zato da ti mjerim sa koliko se nježnih riječi odražavaju osjećaji
ili iskazuje misao da je netko drag.
I ne pišem ove retke kako bih mjerila koliko dugo tišina traje…
i da li onda
napisanim nekim novim stihom
sve izgleda kao prije
Ali osjećam i znam
da je primanje uvjetovano davanjem svog vremena
maštanja
osjećaja
trenutka
i sebe u komadićima
A sva ta tišina koja nas okružuje i koja stoji između naših osjećaja…
drag si mi i to ćeš zauvijek ostati…
pa čak i kad odlučiš da to više ne želiš biti
čak i ako otkrijem da to ustvari nisi pravi Ti
Jer da se okrenem i da te napustim
morala bih napustiti sebe i ovaj svijet
a tamo prije ulaska ostaviti sve što sam imala i bila
tada će izgledati kao da više nisi samnom
ali vjeruj bit će mi dopušteno unijeti moje srce, a u njemu si ti
Jer srce će biti dokaz da je moj život imao smisao
noćas u ovoj pustoši ostavljam ti nježan dodir
poljubac
misao
ljubim te
a njom sam te obilježila…
nedjelja, prosinac 11, 2011
D o p u s t i
da budemo ono o čemu govorimo i maštamo
jer sve što imam, sve što znam i slutim,
osjetila sam u obrisu tvojih čežnji tek na čas, kad si svojim mislima ušetao u moja umorna predvečerja tako divlje i sneno istovremeno, dodirujući neke slike moje prošlosti i snova, ne sluteći koliko sam priželjkivala nekog kao Ti . .
Svojim otkrivanjem pokrenuo si davno usnule lavine u tajnim odajama mojih čežnji, pa uz tebe osjećam čarobne vulkane i vrutke davno potisnutih strasti, pitajući se može li tvoje srce naslutiti . . . osjetiti sve ono potisnuto što u meni poodavno spava . . .
petak, prosinac 9, 2011
U onaj tren kad se ušulja noć u ovih nekoliko
kvadrata prostora koji me okružuje,
osjećam tvoju prisutnost iako nisi tu . . .
da, tu . . .
gdje obitavaju moji izlomljeni snovi
gdje je okus gorčine puno snažniji
a osjećaj usamljenosti se pojača do te mjere
da počne oslikavati obrise tvojeg tijela i osmijeha
onog prepoznatljivog, punog odobravanja
u kojem sam toliko dobrodošla,
toliko tvoja
pa duša zablista bojama ljubavi . .
Ali tama koja me okružuje guta sve,
pa i moje izlomljene, neostvarene snove
kad osjećam te tako blizu
a nikad nisi moj
a svako praskozorje donosi novu bol
nedjelja, prosinac 4, 2011
Otkad sam shvatila da su muškarci i žene dvije polutke koje teže biti jedno tijelo i jedna duša, dočaravala sam si u mislima čovjeka koji će me razumjeti i prihvaćati baš takvu kakva jesam, željeti iste stvari koje želim i ja, uživati u njima, predavati se i i izgarati u osjećaju ludom.Oduvijek me fascinirala bliskost koju ostvaruju muškarac i žena, bliskost koja se rađa, dođe i ugnijezdi se negdje u nama. . .
Ležati jedno pored drugog u toplini velikog mekog kreveta, dok negdje svira neka muzika meka i tiha. Ležati tako tihi i bliski, gledati se i šaputati, razumjet se pogledom, bez suvišno izgovorenih riječi,
Dodirnut ćeš me onako – kao usput , dok ti tiho govorim, nježno samo jagodicama prstiju. Dodirivat ćeš moje lice i usne, prelaziti vrhovima prstiju preko obrva, kliziti lagano prema vratu, do ramena. polako , iskonski, svakim djelićem mojeg tijela. Upoznat ćeš me dodirom, samo ovlaš ćemo se ljubiti, a vrhovi naših prstiju će tijelima kliziti. Želiš li osjetiti nježnost kako struji između nas, a vrijeme stoji, postoji samo nježnost BLISKOST toplina
i nas dvoje, sa željom da dijelim ovaj trenutak prisnosti i nerazdijeljenosti. Zatvorimo oči, pustimo da dodiri sami pričaju, što volimo i što želimo, samo zatvori oči. I u tom upoznavanju riječima i dodirima, pronaći ću nešto, nešto što ću zauvijek pamtiti i nositi u sebi, ma gdje bila i ma kuda me život odnese. Gledaj me gledaj me dugo pogledom miluj svaki djelić mojeg tijela, osjećaš li koliko te svojim osjećam, koliko u meni nježnosti spava, za tebe I ne zamjeri ako se crvenim i pogled obaram, jer taj osjećaj želim zauvijek sačuvati u sjećanju.
A kad jednom kreneš dalje, zanesen nekim daljinama novim i izazovima koje te uvijek iznova mame, neću žaliti, jer dao si mi tako puno, dao si mi nježnost, pažnju i bliskost o kojoj oduvijek sanjam, koju oduvijek želim, želim jako, bit ću jaka, hrabra, sigurna i svjesna sebe i u tom primanju i davanju znam, znam da sam učinila sve što sam mogla i znala za tebe
A sada dušo moja….daj mi svoje rame, da se naslonim na njega, pripijena uz tvoje tijelo, dok tvoja zaštitnička ruka leži negdje na boku mome, pusti da ležim tako uz tebe barem stoljeće jedno . . .
ponedjeljak, studeni 28, 2011
srijeda, studeni 16, 2011
nedjelja, studeni 13, 2011
subota, studeni 5, 2011